Pomorsko dobro i turističko zemljište od izuzetnog su značaja za turizam Hrvatske
Turizam danas predstavlja perjanicu gospodarskog razvoja Hrvatske te je sa svojih 20 posto udjela u BDP-u jedna od ključnih poluga nacionalnog gospodarstva. Kako bi se osigurala konkurentnost i izvrsnost hrvatskog turističkog proizvoda na globalnom tržištu, nužno je jasno definirati pravni okvir poslovanja te postaviti transparentna pravila igre. Pravna i ekonomska sigurnost, prema našem mišljenju, nemaju alternativu.
Kada se govori o nedostacima hrvatskog turizma, Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. između ostaloga apostrofira investicijsku klimu, zakonski okvir i upravljanje. Navodi se i da kompleksna te nedovoljno jasna zakonska regulativa uvelike otežava svakodnevno poslovanje velikom broju pravnih osoba. Posebno ističemo da su za turistički sektor od izuzetne važnosti uređeni, jasni zakonski propisi te odgovarajući stabilni i konzistentni porezni sustav. Na kraju krajeva, takvo što predstavlja temelje pravne i financijske sigurnosti turističkog gospodarstva.
Za hotele, kampove i turistička naselja koji svoje gospodarske aktivnosti i usluge vežu uz morsku obalu i more, propisi koji uređuju pomorsko dobro, turističko zemljište i prostorno planiranje imaju jednu od ključnih uloga za njihovo trenutno, ali i buduće poslovanje. Nadamo se i vjerujemo da će Vlada RH prepoznati neka otvorena i do sad nerazriješena pitanja turističkog zemljišta i pomorskog dobra, pogotovo imajući na umu činjenicu da se zakonski propisi koji uređuju navedenu materiju uskoro trebaju donijeti.
Izazovi novih zakonskih rješenja
Hoteli, kampovi i turistička naselja na morskoj obali predstavljaju lokomotivu hrvatskog turizma. Na nju se kapilarno nadovezuje prateća turistička ponuda sa širokim spektrom turističkih djelatnosti i aktivnosti te u cjelini s pojedinom destinacijom predstavljaju integrirani turistički proizvod. Prostor koji je u funkciji obavljanja turističkih gospodarskih aktivnosti na morskoj obali i moru, u velikom djelu uključuje turističko zemljište i pomorsko dobro. Za razliku od turističkog zemljišta, pomorsko dobro kao opće dobro nije u vlasničkom režimu te se isključivo može gospodarski koristiti na osnovu koncesija i koncesijskih odobrenja.
Stoga pravni propisi koji uređuju taj kompleksan i osjetljiv međuovisan sustav na morskoj obali, administrativno odvojen granicom pomorskog dobra, trebaju biti jasni i usklađeni. Od izuzetne je važnosti integralni pristup i promišljanje prilikom donošenja zakonskih propisa koji utječu na budućnost hrvatskog turizma.
Nije potrebno posebno dokazivati da uređeno i stabilno zakonodavno okruženje ima prvorazredni utjecaj na investicijsku klimu kao i na cjelovito poslovanje gospodarskih subjekata na morskoj obali i moru.
Nažalost, do sada mnoga zakonska rješenja vezana uz turističko zemljište i pomorsko dobro nisu ispunila očekivanja. Nakon donošenja Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, u provedbi smo se susreli sa spornim rješenjima suvlasničkog odnosa države i trgovačkih društava. Nejasni imovinsko - pravni odnosi na turističkom zemljištu predstavljali su prepreku punom stavljanju tog zemljišta u gospodarsku funkciju. Navedeno je primarni razlog zašto su do danas ne samo država, već i hoteli i kampovi na turističkom zemljištu pretrpjeli štetu i nisu do kraja realizirali svoj razvojni potencijal.
Zato se s velikim nestrpljenjem očekuje novi službeni zakonski prijedlog koji bi cjelovitu problematiku turističkog zemljišta kako hotela tako i kampova trebao urediti. Istovremeno, u završnoj je pripremi novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kojega turistički sektor prati s osobitom pažnjom. Poznato je da je zadnjih desetak godina bilo niz bezuspješnih pokušaja i prijedloga donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Sva ta predložena rješenja u velikom djelu do sada nisu korespondirala s potrebama i željama turističkog gospodarstva.
Već niz godina turistički sektor upozorava na neriješena pitanja zakonitog ulaganja kapitala na pomorskom dobru iz doba pretvorbe. Radi se o imovini procijenjenoj u društveni kapital na pomorskom dobru, tako i na zemljištu koje je procijenjeno, a koje je naknadno ušlo u pravni režim pomorskog dobra. Jednako tako, hoteli, kampovi i turistička naselja godinama upozoravaju na neuređeno stanje kada se radi o morskim plažama, privezištima, turističkim lukama, nautičkim i sezonskim sidrištima, uključujući i mogućnost dobivanja koncesije na osnovu podnesenog zahtjeva.
Posebno o morskim plažama turističkim privezištima i turističkim lukama
Za hotele, kampove i turistička naselja koji su izgrađeni neposredno uz pomorsko dobro ili djelom na pomorskom dobru, prvorazredni poslovni interes predstavljaju morske plaže koje su ključne za njihovo ukupno poslovanje. Postavlja se pitanje jesu li morske plaže danas odgovarajuće pravno uređene? Odgovor je negativan.
Morske plaže kao pomorsko dobro, iako su od posebnog interesa i pod zaštitom RH, ostale su potpuno zapušteno i neuređeno pravno područje. Danas je na snazi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji u svojim osnovnim odredbama definira plažu kao pomorsko dobro. Zakon ne uređuje niti razvrstava morske plaže, dok Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati ne samo da je donesen davne 1995., nego je sa svojih osam članaka i po svojem sadržaju u cijelosti neupotrebljiv. Sve to ima za posljedicu generiranje nereda, pravne nesigurnosti i stvaranje potencijalno konfliktnih situacija.
Upravo stoga se zalažemo za precizno i jasno zakonsko uređenje morskih plaža i njihovo razvrstavanje u kojem posebno mjesto trebaju imati morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja. Takve plaže s izgrađenim turističkim sadržajima i zemljištem van pomorskog dobra predstavljaju prostorno integriranu funkcionalnu cjelinu čija je funkcija pružanje cjelovite turističke ponude na morskoj obali.
Osim morskih plaža i turistička privezišta trebaju imati mjesto u budućim propisima o pomorskom dobru kao izgrađeni i uređeni dijelovi morske obale i mora, a koji služe za privez plovnih objekata i čine funkcionalnu gospodarsku i prostornu cjelinu s hotelima, kampovima, turističkim naseljima kao i drugim ugostiteljskim objektima.
Vjerujemo da će zakonodavac prepoznati potrebu definiranja i turističke luke kao luke posebne namjene koja je, za razliku luke nautičkog turizma, prostorno i urbanistički povezana s turističkim hotelskim sadržajima neposredno uz pomorsko dobro. Turistička je luka prvenstveno u funkciji turizma s limitiranim brojem vezova ovisno o turističkim kapacitetima destinacije.
Na kraju, kada se radi o neodvojivoj tehnološkoj ili funkcionalnoj cjelini morskih plaža, turističkih privezišta i turističkih luka s hotelima, kampovima i turističkim naseljima nužno je korisniku u duhu Zakona o koncesijama omogućiti dobivanje koncesije neposredno na zahtjev.